Your browser version is outdated. We recommend that you update your browser to the latest version.

SISTEMSKA PORODIČNA PSIHOTERAPIJA

„Porodica simbolizuje čovekove najdublje snove i strahove. To su snovi o ljubavi, intimnosti, stabilnosti, sigurnosti i zaštićenosti, ali i strahovi od napuštanja, gubitka neuspeha“ (Segal, 1983, prema Milojković et al., 1997). Svi se rađamo u nekakvom porodičnom sistemu, a iz njega možemo izaći samo smrću. Odnosi sa značajnim članovima našeg sistema nas oblikuju i u velikoj meri nesvesno utiču na naše vrednosti, stavove, razmišljanja, i osećanja. Upravo iz ovog razloga, osnovna jedinica terapijskog rada u okviru porodičnog sistemskog pristupa jeste mreža odnosa.


U formalnom smislu, sistemska porodična psihoterapija podrazumeva:
     1) Rad sa pojedincima, parovima, porodicama
     2) Redovne susrete (najčešće jednom sedmično)
     3) Rad u radnom prostoru psihoterapeuta („online“ po dogovoru)
     4) Novčanu naknadu

Murray Bowen je verovao da je cilj porodične psihoterapije da pomogne porodici da sama postane „ekspert za svoj sistem“, tako da može da nastavi da se prilagođava izazovima sa kojima se suočava bez pomoći psihoterapeuta.

Klijenti dobrovoljno ulaze u psihoterapijski proces radi ostvarenja određenih ciljeva:
     1) Prepoznavanje i promena disfunkcionalnih porodičnih odnosa
     2) Razrešenje životnih kriza koje stvaraju poteškoće
     3) Nasilje u porodici
     4) Nošenje sa gubicima (voljena osoba, raskid, zavod, posao, zdravlje, itd.)
     5) Rad sa decom

Porodični psihoterapeut je posebno edukovana osoba koja svoje intervencije oblikuje u skladu sa smernicama zvanično priznatih porodično-sistemski orijentisanih pshoterapijskih škola u Srbiji, licenciranih od strane Društva psihoterapeuta Srbije. Kako bi pristupila ovoj edukaciji, osoba mora završiti adekvatan fakultet i propedevtiku. Psihoterapiju mogu da sprovode samo psihoterapeuti koji su završili pomenutu edukaciju, kao i edukanti koji rade
pod supervizijom.
U zavisnosti od problema sa kojima se pojedinac ili porodica suočavaju, terapeuti u svom radu kombinuju brojne pristupe, kao što su transgeneracijski, strukturalni, strateški, narativni, itd.

Specifičnosti savremene sistemske porodične psihoterapije
Ovaj terapijski pravac kombinuje tehnike iz različitih psihoterapijskih škola kako bi na najbolji mogući način pomogao pojedincu ili porodici da osvesti prirodu odnosa unutar porodice i kako oni utiču na dalji rast, razvoj i funkcionisanje njenih članova. Problemi sa kojima klijenti dolaze stavljaju se u kontekst celokupnog socio-kulturnog sistema u kojem oni žive i rade. Definicija porodice u terapijskom smislu nije određena zakonskim, već emocionalnim vezama. Savremena porodica podrazumeva i razvedenu porodicu, kao i porodicu sa istopolnim partnerima. Porodica ili pojedinac dolaze na seansu sa svim svojim obrascima odnosa, specifičnim granicama, bliskošću različitog intenziteta, drugačijim stepenom fleksibilnosti, posebnim načinima kako pružaju podršku jedni drugima i slično. Za porodične terapeute ne postoji manje ili više normalna, već manje ili više funkcionalna porodica.


Sada mi je jasno da je porodica mikrokosmos sveta.

Da bismo razumeli svet, trebalo bi da proučavamo porodicu: pitanja kao što su moć, intimnost, autonomija, poverenje i komunikacijske veštine su ključni aspekti koji nam omogućavaju da živimo u svetu. Promeniti svet znači promeniti porodicu. (Virginia Satir, 1988)

 

Informacije o načinu prijavljivanja za analizu možete naći na stranici Prijava.